Sobe

Sjećanja. Sjene. Susreti.
plesna izložba

autorice i izvođačice: Darija Doždor, Iva Hladnik, Sonja Pregrad i Zrinka Šimičić
autorica zvuka: Nives Sertić
kustosica: Marina Viculin

SOBE su “plesna izložba” s neodređenim brojem izložaka, koje je posjetitelj pozvan sam odabrati i stvoriti vlastitu priču, satkanu od fragmenata misli i sjećanja. Misli i sjećanja četiriju izvođačica, pretočenih u njihove kretnje, ali i vlastitih misli i sjećanja, koje upisujemo u zvučni i plesni materijal što nam je ponuđen na tri kata, u tri cjeline: tri sobe.

Na svakom od katova Kule Lotrščak posjetitelj može, izborom i umetanjem jednog od tri cd-a u player, zvucima pokrenuti plesačicu i odvesti ju u područje za nju specifične mentalne i fizičke asocijativnosti. Pri tome su zvukovi okupljeni u tri zvučne slike, naslovljene kao “Sjećanja”, “Sjene” i “Susreti”. Zajednički je nazivnik trima odabranim pojmovima neuhvatljivost, nestajanje, izmicanje… dakle, karakter / kvaliteta svojstvena i plesu u “Sobama”, ali i plesu općenito. On ovdje kao da se topi pred očima posjetitelja, fragmentaran je i odbija biti viđen u cjelini, jer posjetitelj boraveći na jednom katu ne može vidjeti što se događa na ostala dva, u druge dvije sobe.

Percipira li gledatelj svaki zvuk spojen s pokretom kao glazbu?
 Na koji način plesač uopće može tretirati zvuk, osim kao glazbu?
 Čini li i kako, ako čini, zvuk ovaj ples drugačijim? 
Što se događa kad izložba, kao nešto čemu volimo pripisivati “statičnost”, i ples, kao nešto što običavamo zamišljati “aktivnim”, stanu pred posjetitelja ruku pod ruku?

Pokret, koji postoji samo “sada i ovdje”, i naš misaono-asocijativni sklop, koji obitava u “uvijek i svuda”, dva su – možda samo na prvi pogled? – suprotna pola između kojih nastaje ples. Ovdje njegov ritam ne prati niti ritam glazbe, niti unutrašnji ritam tijela, već je vođen ritmom nizanja slika u našoj glavi, koji je redovito nepredvidljiv, nerijetko isprekidan, ponekad spor i zapravo “neritmičan”, a gdjekad i prazan, makar samo prividno. To, naravno, otvara pitanja poput “što u tom slučaju gledatelj gleda?” ili “kada nešto postaje i prestaje biti plesom?”, na koja samo jedan, cjelovit i posve zadovoljavajući odgovor nije moguće pronaći.

izvedbe:
11. srpnja 2007., Kula Lotrščak
25. i 26. listopada 2007. kao dio multimedijalne izložbe “Tišina”, Kula Lotrščak
15. i 16. studenog 2007. kao dio multimedijalne izložbe “Tišina”, Les Voutes, Association Loi de 1901, Pariz, Francuska

Projekt je ostvaren uz potporu Grada Zagreba i Ministarstva kulture RH.

fotograf: Srđan Kovačević