BAJSOVE VRPCE, 30G. KASNIJE
program:
ČETVRTAK, 21.12.2017. u 17,00h i
SUBOTA, 23.12.2017. u 15,00h i u 17,00h
Hoerspiel: mala igra za slušanje (i gledanje)
U ovoj, već pomalo legendarnoj zagrebačkoj predstavi, pred oči i uši publike iskaču „mali ljudi iz radijske kutije“, odnosno “hršpilaši”: glumci, glazbenici, pisci, radijski autori i majstori tona i svjetla: Jelena Miholjević, Sven Medvešek, Ivana Rushaidat, Dino Brazzoduro, Ljubica Letinić, Nina Bajsić, Matija Antolić, Ivan Zelić/Ivor Plužarić i Pavlica Bajsić Brazzoduro uz snimku glasa nedavno preminulog Ante Perkovića. Oni će tijekom ovog burlesknog putovanja kroz ranu povijest radija izvoditi djela Zvonimira Bajsića (Janus i Paula iz Slika iz života jednog radio-dramaturga, Ad Libitum, Praško Proljeće 84.) kao i razne tekstove 30-tak autora iz cijelog svijeta. Radiofonijski teatar izvodi se uživo, proizvodeći zvučne efekte, atmosfere, glazbu i tišinu na licu mjesta, nudeći tako publici izbor za doživljaj i promišljaj.
PETAK, 22.12.2017. U 11,00H:
Predstavljanje knjige
ZVONIMIR BAJSIĆ: TIŠINA
I OSTALA DJELA ZA RADIO, TELEVIZIJU I KAZALIŠTE, UZ SJEĆANJA SURADNIKA IZ SVIJETA
Tekstove je sakupila i uredila Pavlica Bajsić Brazzoduro, a grafički opremio Tomica Bajsić. Za knjigu koja izlazi kao dio biblioteke Slobodna četvrt, nakladničke kuće Druga priča, pisalo je i govorilo četrdesetak autora i autorica raznih generacija i zanimanja, iz Hrvatske i cijeloga svijeta.
„Tišina je skromnost. Kako se ponovno naviknuti na skromnost?“
(Iz „Sinopsisa za zvučni esej: Tišina)
*
Mala radiofonijska izvedba uživo:
BAJSOVE VRPCE
Prema motivima dramskih tekstova i dokumentarnih radiodrama Zvonimira Bajsića i Krappove posljednje vrpce Samuela Becketta, sa stihovima Jacquesa Préverta i tekstovima Gustavea Flauberta i Milana Kundere
Koncept, dramaturgija i režija: Hrvoje Korbar
Dramaturški savjetnik: Dubravko Mihanović
Izvode:
Rene Medvešek: Bajs /Krapp
Marija Šegvić i Igor Kovač: razne uloge iz drama
Maro Market: glazba
Dino Brazzoduro: zvukopis
Produkcija: Multimedijalna koliba
SUBOTA, 23.12.2017. u 13,00h:
Slušaonica dokumentarne radiodrame Zvonimira Bajsića i Maksima Jurjevića
PRAŠKO PROLJEĆE ’84.
Radi se o svojevrsnom autorskom i ljudskom testamentu Zvonimira Bajsića ispričanom njegovim glasom, a čiju dozvolu za emitiranje na njegovom matičnom Radio Zagrebu nažalost nije doživio. PRAŠKO PROLJEĆE se danas smatra remek-djelom dokumentarne radiofonije.
„Što dalje, to više je u mom osjećanju i mišljenju, riječ kultura spojena s riječima: karakter i hrabrost.“
(Václav Černý u Praškom proljeću 84.)
Svi programi nastali su u zajedničkoj suradnji umjetničke organizacije Multimedijalna koliba, nakladničke kuće Druga strana i Hrvatskog centra ITI, uz podršku Turističke zajednice grada Zagreba, Ministarstva kulture, Ureda za kulturu grada Zagreba, Zaklade kultura nova.
U nastavku su razni materijali o događajima:
Praško proljeće 84.:
https://soundcloud.com/hana-kolman/prasko-proljece-1984-ulomak
Pozdrav iz Zagreba:
https://soundcloud.com/hana-kolman/greetings-from-zagreb
Hoerspiel: mala igra za slušanje (i gledanje):
ulomci iz knjige „TIŠINA“:
Pisao je prvo u bilježnice, a koristio je i moderni pisaći stroj marke Olymp. Jedina je nezgoda što su se naši znakovi morali ispisivati ručno, ali traka je bila dvobojna, za lakšu korekciju teksta. Klik-klak pisaćeg stroja mogao se čuti dugo u noć iz druge sobe, ali to nije bio metalni i otuđeni, nego topli i umirujući zvuk. Tomica Bajsić
Šteta je, nikada nije štampao sabrana djela. Bilo bi mi žao da se to izgubi. On sam nikad nije ni svoje priče skupio. Nadam se da će jednom netko to uspjeti. To je jedno neprocjenjivo blago blagosti. Sven Lasta
Što sam naučila od Bajsa? Hm. Pa, teško mi je reći što sam uspjela naučiti, ali sigurno je da sam jako mnogo učila. Možda sam uspjela naučiti slušati, ne biti poslušna, i to me Bajs učio – ne biti poslušna, ali slušati, da… zapravo osluškivati, jer i Zvonka je na neki način trebalo osluškivati. Biserka Vučković
Bio je čovjek koji je svojom umjetnošću uvijek težio dodirnuti zvijezde. Čovjek s porukom, ne samo majstor nego i maestro. Peter Leonhard Braun
Dopustite mi da vam ispričam kako smo se upoznali. Početkom 1970-ih bio sam sudionik Međunarodne feature konferencije u Berlinu. Živeći u Australiji imao sam malo prilike upoznati urednike i dramaturge s radija ostalih zemalja i bio sam vrlo uzbuđen. Alfredu Treiberu iz Austrije rekao sam: „To je izuzetan skup. Vjerojatno su negdje u sobi nazočni i najbolji stvaraoci programa u svijetu.“ A on je rekao: „Naravno. ON je nazočan. Eno ga tamo. Zar ga ne poznaješ?“ i upoznao me sa Zvonkom. S godinama smo postali najbolji prijatelji, tako bliski da smo se međusobno nazivali „moj brate“. Zvonimir Bajsić bio je čarobnjak, umjetnik i krasan čovjek. Bio je moj brat i ja sam ga volio. Robert Peach
radio snova
intiman i čudesan
zamišljen, opušten, zaigran, slobodan
dragocjen u svakoj sekundi
izbrušen
kao neki fini nematerijalni predmet
u kojem se vanjsko i unutrašnje prelijevaju jedno u drugo
Zvonimir Bajsić je bio markantan čovjek
označio je između ostalih i mene
potakao je i usmjerio moju ljubav prema radu sa zvukom
povezao ga s posvećenošću i viteštvom
Darko Rundek
Nakon mnogo godina otišla sam na feature konferenciju u Berlin, i kada sam ugledala njegovo ime na popisu sudionika, obradovala sam se da ću ga ponovo vidjeti. Uzela sam bocu mađarskog vina, sjećam se, isto ono koje je pio u Budimpešti, ali on nije došao. Bio je ozbiljno bolestan. Ali sigurna sam, toga će se sjetiti njegovi kolege, on je nekako organizirao da svi dobijemo po jednu ružu. Svi smo sjedili u toj dugačkoj sobi, u kojoj je on prisustvovao tolikim sastancima to zadnje desetljeće, gledali smo ruže i nitko nije mogao ništa reći. To je bio njegov oproštaj s nama. Katalin Kőváry
