3. PLAN ZA BIJEG (studentski)

---radio kao mjesto otpora ---

3. ciklus malih radiofonijskih izvedbi

ove godine u potpunosti posvećen mladoj ekipi Radija Koji Je Tu Prije Radio (proizašao iz prošlogodišnjeg projekta MIJENE SRCA Muzeja prekinutih veza) i studentima i studenticama ADU i Ozafin ALU. gostujući umjetnik je Colin Black iz Australije.

„Radio je više od onoga što čujemo. radio ne poznaje granice, njegov je signal jednako neizbježan koliko i nezaustavljiv. Ako je točno da radio ne možemo dovoljno razumjeti samo slušanjem, možemo li ga i kako, u digitalnoj globalizaciji, upotrijebiti kao autonoman alat za širenje prostora slobode i izbjegavanja kontrole i nadzora? Jer svatko je radio. Naše je tijelo biološki radijski sklop u čijem ...je središtu temporalni režanj našeg mozga. „ (Lj.Letinić)

****raspored*****
ČETVRTAK, 27.10. 2016. 12:00 -13:30
Predavanje Colina Blacka:
---Duboki i bogati zvučni krajolici i kreativni audio---

ALU, Odsjek animiranog filma i novih medija, velika predavaona, Ilica 85, kod Britanca
ulaz besplatan, otvoreno za svu zainteresiranu javnost!

Australski sound art i radijski umjetnik, Colin Black, predstavit će svoje različite pristupe u stvaranju kreativnih audio radova, bogatih u zvuku i kompleksnih u značenju. Njegova umjetnička praksa usmjerena je na proces stvaranja višeslojne i intimne slušne geografije u kojoj je prisutan ljudski otisak.
Black će govoriti i o zamagljivanju tanke linije između soničnog fakta i fikcije tijekom procesa stvaranja radijske umjetnosti. Predstavit će i niz postupaka koje koristi prilikom terenskog snimanja zvuka a sve u svrhu pojačavanja vlastitog angažmana u akustičnim krajolicima.
Colin Black će tijekom svog boravka održati trodnevnu radionicu s 14 studenata Akademije likovnih umjetnosti (odsjek animiranog filma i novih medija) i Akademije dramske umjetnosti (oblikovanje zvuka, režija, dramaturgija), te ekipom Radija Koji Je Tu Prije Radio pod nazivom: “Ovim zvukovima stvaramo radijsku umjetnost" . Rezultate radionice predstavit će publici Plana za bijeg.

SUBOTA, 29.10. 17-19h
predstavljamo 3 male forme:

1. ---Nekoliko glasova nestalih u zraku---
autori/ce i izvođači/ce:
Vedran Živković, Espi Tomičić, Tin Dožić, Nina Bajsić i Maruška Aras
***
Audio -izvedbena forma koja polazi od pretpostavke da bi tišina tijela mogla biti prapočelo svih ljudskih sloboda. U njoj se nalazi glas. Strujom izdahnutog zraka, glas putuje, nadilazeći tijelo, istovremeno se vraćajući svom izvoru, tišini tijela. U tom krhkom događaju, poništavajući samog sebe kao zvuk, vlastiti glas lako nam može promaknuti. Dovoljno je da u blizini nema nikoga da ga čuje. Kako sačuvati glas? Je li dovoljno sjećanje? Naše, ili tuđe. Zapis. Možda su dovoljne niti vune. Govor je tkanje. Tkanje tisuću tankih niti koje se otapaju u zraku.

2. ----Ne mogu nastaviti. Nastavit ću----
prema motivima romana Samuela Becketta Neimenjivi
Izvodi: Marija Šegvić
Režija: Hrvoje Korbar
Dramaturgija: Sunčica Sodar
Zvuk&slika: Antonija Bačić
***
Posljednja rečenica posljednjeg romana Beckettove Trilogije postaje i prva rečenica i polazišna točka. Kako nastaviti kad se više ne može nastaviti? Kako govoriti kad se ne smije govoriti, kad se ne može govoriti i kad se nema kome govoriti? Beckettovo lice ostvaruje svoju egzistenciju u govoru, u osluškivanju šumova, koraka, tišina, vlastitog i tuđeg glasa, u maštanju o novim mjestima i krajolicima iz prošlosti. Ono se odupire samoći, odupire se tišini, odupire se prijetnji nestajanja i odumiranja.
Beckettu (i sami sebi) odgovaramo Ujevićevim stihovima: Ne boj se, nisi sam! U krajolicima samoće i straha još uvijek se može pronaći drugo ljudsko biće...


3. rezultati radionice s dr. Colinom Blackom
sudjeluje 14 polaznika/ica (ADU, Ozafin ALU, Radio Koji Je Tu Prije Radio)

NEDJELJA 30.10. 12-14h
reprize svih malih radiofonijskih izvedbi od subote uživo u zgradi Slave Raškaj i istovremeno u eteru Radija Student 100,5 Mhz !!!
http://www.radiostudent.hr/audio_player2.php


Ovogodišnji PLAN ZA BIJEG ostvaren je u suradnji umjetničke organizacije Multimedijalna koliba i Odsjeka za animirani film i nove medije (ALU Zagreb).

Umjetničke voditeljice; Pavlica Bajsić Brazzoduro i Ljubica Letinić
izvršna produkcija: Nina Križan za Multimedijalnu kolibu i Ana Hušman za ALU
Vizualno oblikovanje: Klasja Habjan
Tonski suradnik: Dino Brazzoduro

Medijski pokrovitelj: Radio STUDENT.

Programi PLANA ZA BIJEG sufinancirani su sredstvima Ureda za kulturu Grada Zagreba i Ministarstva kulture RH.


LJUBICA LETINIĆ: Radio kao mjesto otpora

9. kolovoz 1942. nije bio slučajno određen datum za lenjingradsku praizvedbu Sedme simfonije Dmitrija Šostakoviča posvećene tom gradu i njegovim stanovnicima. Taj je dan, prema planovima nacista, trebao biti i dan konačnog pada grada od kojeg nije trebalo ostati ništa, kao ni od njegova tri milijuna stanovnika. Lenjingrad je u opsadi ostao do siječnja 1944. Dnevno je ginulo i umiralo na stotine ljudi, sveukupno milijun, 872 dana upisano je u povijesne anale najdugotrajnijih i najdestruktivnijih opsada. Preživjeli članovi Lenjingradskog radijskog orkestra uz glazbenike s borbenih položaja - izrazito slabi i izgladnjeli, osobito su puhači često kolabirali – šest su mjeseci pod ravnanjem dirigenta Karla Iliča Eliasberga uvježbavali simfoniju koju su samo jednom prije izvedbe uspjeli odsvirati in continuo. Prema borbenim linijama postavljeno je snažno ozvučenje, a zvučnici razmješteni širom grada; bila je to impresivna emisija, aplauz nakon koncerta prolijevao se velikom dvoranom Filharmonije i gradom čitav jedan sat. Izvesti tako složenu muzičku partituru u dehumaniziranom ratnom megapolisu – Šostakovičeva simfonija zahtijevala je prošireni orkestar od stotinjak muzičara - bilo je pitanje građanske časti, po svom psihološkom i političkom učinku bila je to jedna od najvažnijih umjetničkih izvedbi II svjetskog rata. Kasnije je Eliasberg prepričao susret s jednim njemačkim vojnikom koji mu je rekao kako ih je ono što su čuli natjerao na pomisao da nikada neće osvojiti grad.

 

Na valovima londonskog BBC-a koji su emitirali u nacističkoj Njemačkoj svojim je glasom Thomas Mann iz američkog egzila redovito pozivao sunarodnjake, Deutsche Hörer, na otpor Hitlerovoj diktaturi. Radio London - BBC-jeva emisija okupiranoj Francuskoj čija je svrha osim otpora propagandi tadašnje višijevske radiodifuzije bila i buditi među Francuzima volju za ustankom, te je služila i kao kanal za kodirane poruke francuskom Pokretu otpora – to je bilo svjetlo.

 

Od Radio Londona do južnoafričkog dvadesetogodišnjeg emitiranja Radija Freedom čije je slušanje Aprtheid kažnjavao osmogodišnjim zatvorom, do procvata piratskih stanica u šezdesetim godinama 20. stoljeća ili gotovo dadaističkog bolonjskogRadija Alice čije je emitiranje kao odjek autonomnog pokreta samo po sebi predstavljalo kulturnu subverziju, do današnje grupe berlinskih novinara i entuzijasta tehnologije koji su konstruirali uređaj zvan 'Džepni FM'[1] za tajno emitiranje s devet lokacija u Siriji, bilježimo nebrojene primjere koji potvrđuju da radio usvaja različite emancipacijske uloge u različitim društvenim i političkim kontekstima. Radio se ističe, piše Marconijev biograf i bibliograf Marc Raboy, kao ljudska i kulturna ekspresija, kao oružje društvene i političke intervencije, kao sredstvo za izgradnju zajednice, kao instrument revolucionarne borbe.

Rječiti kritičar kolonijalne tiranije Frantz Fanon opisuje put što su ga Alžirci prošli od otpora slušanju radija do ovladavanja radijskim prijemom kao poljem političke prakse. Alžirci su radio razumjeli kao projektor francuske kolonijalne propagande, radio je, ili točnije otpor prijemu tih radijskih valova, 'za mnogo vremena mnogima bio sredstvo kojim će reći ne okupaciji i vjerovati u oslobođenje'. Recepcija, tako, pronalazi svoju esencijalnu i intimnu vezu s otporom, onu intimnu vezu koja nastaje i ostaje zaštićena 'kutijom glasova', maglom bijelog šuma i fragmentima koji nedostaju. Pišući o stvaranju stanice FLN, Fanon u eseju 'Ici, la voix d'Algérie' iz 1959. kaže ono što nas i danas jednako intrigira: 'Mislili smo da gledamo pred sebe, da se krećemo naprijed, no umjesto toga, stajali smo na horizontu koji nije imao granica, a koji je upravo radio otvorio za nas.'

 


[1] transmiter i receiver veličine kutije cipela s antenom od jednog metra dometa pet kilometara      

 

 

studentski plan za bijeg web vizual_klasja.jpg

Email facebook twitter